Robert Vrbnjak (Bobby Wrbniak)

Biography

Robert Vrbnjak was born on June 30, 1963 in Rijeka (Croatia). He is author of several books of prose and two novels.
The characters of his stories are urban individuals which live faced with contemporary frustrations, fears and hopes, and his writing is often imbued with a spirit of existential philosophy, and to some measure, shows resistance to the consumerism and corporate worldview that we are imposed to.

Where to find Robert Vrbnjak (Bobby Wrbniak) online


Where to buy in print


Books

Zbog Munjolova, Zaborava i Kemijskog Sastava Ljubavi
By
Price: Free! Words: 27,070. Language: Croatian. Published: February 27, 2013. Category: Fiction » Humor & comedy » Black comedy
(5.00 from 2 reviews)
U hotelčiću na nekoj neimenovanoj, moguće bliskoj ali moguće i podalekoj obali, stapaju se životni putovi trojice glavnih likova. Šarolik spektar u najmanju ruku čudnih osobnosti dopunjuje niz sjajnih epizodista poput šefice recepcije, jednog nerealiziranog samoubojice, jednog plaćenog ubojice, zgodne konobarice, agilnih policajaca i napose policajki... (Iz recenzije : Davor Šišović)
Poduke Iz Posebne Proljetne Ponude
By
Price: Free! Words: 26,620. Language: Croatian. Published: February 10, 2013. Category: Fiction » Literature » Urban
(5.00 from 1 review)
Zbirka priča neobičnog naslova Poduke iz posebne proljetne ponude pravi je sajam jezičnih kalambura, političkih nekorektnosti, vrlo duhovitih apsurdnih konstrukcija, egzistencijalističkog bijesa, društvene ravnodušnosti i fabularnog minimalizma. Davor Šišović (Glas Istre)
Completed Story
By
Price: Free! Words: 2,610. Language: English. Published: February 8, 2013. Category: Fiction » Fantasy » Short stories
A story of love and death. A story of writer who wanted to buy a time, but didn't know that death itself is just one bureaucratic phenomenon, and there is no deal with the bureaucracy.
Shallow Breathing
By
Price: Free! Words: 2,850. Language: English. Published: February 7, 2013. Category: Fiction » Humor & comedy » Black comedy
Crowds make Fausto nervous. Or, to be more precise still, everything makes Fausto nervous. This presenter, for instance. He’d love to throw the radio out of the window the moment the guy goes, ‘News!’, and then proceeds to reel them off, all those boring, predictable Sunday news.

Robert Vrbnjak (Bobby Wrbniak)’s tag cloud


Robert Vrbnjak (Bobby Wrbniak)'s favorite authors on Smashwords


Smashwords book reviews by Robert Vrbnjak (Bobby Wrbniak)

  • Smeće on Dec. 16, 2013

    Antibiotik zvan Smeće Smeće je čudna literarna biljka. I ne samo to! To je jedna od onih knjiga, za koje se doista može reći: „Ili je voliš, ili je mrziš“, i tu nema treće. Ali, kako je mrziti, kad se već nakon prve stranice počneš osjećati „kao doma“ među tim tekstom što paranoidno promiče, među tim likovima kakve i sam poznaješ, jer svatko od nas poznaje barem nekog tko neodoljivo podsjeća na likove, aktere, kao izvađene iz Smeća? Kad bih ja bio nekakav književni kritičar ili teoretičar - a što na sreću nisam - rekao bih da u ćemo u ovoj knjizi naći intrigantne urbane poetike. gomilu paranoidnih eksplozija, osjećaja nesnalaženja u zadanim okolnostima, frustracije, alkoholnih isparenja, seksa i ne znam čega i da je to dokument post-postmodernog stanja duha. roman kojeg treba promatrati u kontekstu razdoblja i situacije u kojoj je nastajao, te pojedinaca koji su ga zajednički ispisivali i tko zna što bih još o nesretnom Smeću tu našvrljao. U svakom slučaju, zvučalo bi to šturo, jer nemoguće je govoriti o ovoj knjizi u izlizanim klišeima, to kod Smeća jednostavno ne prolazi. Doduše, sve bi to bilo točno, mada zapravo ne bi govorilo ništa. Da, radi se o uradku kojeg nedvojbeno treba posmatrati iz pozicije vremenskog odmaka. O tekstu o kojem treba razmišljati kao o književnom eksperimentu, literarnoj suradnji, nekoj vrsti proznog sazrijevanja uobličenoj kroz frustraciju i nemoć, kroz pogled na svijet, iz prizme tih nekih, buntovnih godina iz pozicije nemogućnosti bilo kakve promjene Ali dame i gospodo, velim, sve su to prazne fraze koje ne znače ništa. Meni osobno, a vjerujem i svima koji smo odrastali na Ramonesima, Alan Fordu, Pajtonima, čitali prozu koju se je u bivšoj državi zvalo prozom u trapericama, pili po studentskim kantinama i oduševljavali se filmovima kao što je Trainspotting, Smeće nije potrebno objašnjavati jer mi ovakav stil pisanja dolazi sam po sebi, dolazi kao nešto, gotovo bi se moglo reći, posve prirodno, nešto što i ne iziskuje posebno pojašnjenje ni dodatno objašnjenje. Smeće je speed, naša siromašnija verzija Ellisove „Manje od nule“, Smeće su neprospavane noći, zaglušujuće, zadimljene rupe i nedosanjana ljubav. To je odnos grada i teksta i magičan odnos trija koji ju je ispisivao. Čitajući je, nakon nekog vremena čovjek već sasvim lijepo zna, prati, osjeća razlike u stilu, u rečenici svakog od njih. Nabrijana Kapidžićeva literarna usredotočenost za dlaku introspektivniji Krivac i Novković kao neka protuteža. Nije lako tako pisati u tandemu s nekim, mora se uspostaviti taj odnos, odnos banda, friendship, osluškivati ritam, pratiti solo. Treba zadržati usklađenost. Pritom se, kao što je to slučaj u Smeću, oslobađa enormna energija koju nije lako držati pod kontrolom. Događa se tako, pravi mali literarni fuzijski reaktor, za kojeg nikad ne znaš kako može i kako će završiti. I zato pročitajte Smeće ako već niste. Opičena je to knjigica, donijeti će vam obilje smijeha, jezičnih vratolomija, psovki, sprdačine, ali i obilje topline. poistovjećivanja s tom galerijom likova, s njihovim željama i snovima, pijanim eskapadama i forama kojima ćete se još dugo smijati, jer su to fore kakve ste i sami često čuli, situacije kakvih se i sami sjećate, biljezi „tih nekih godina“ koje se ne zaboravljaju tek tako. Smeće je rock'n'roll! Uzeti i čitati! Piti. „Poklonjenoj se pivi ne gleda u zube“, reče netko unutar njenih stranica. I to je to. Živjeli!
  • Blockbuster on Dec. 17, 2013

    Iskustvo čitanja Žmirićeva Blockbustera Čudno je kako smo skloni formirati sliku unaprijed. Naprimjer, spremamo se nešto učiniti, pristupiti nekoj radnji, kao recimo cijepati drva ili u ovom primjeru pročitati roman, a mi već imamo sliku i prije no što pristupimo tom činu. Lijepimo etiketu, mislimo: „ Ovo će biti teško, drva ima previše, a sjekira je tupa“ Ili velimo sebi: "A ne, ne bih to čitao jer ne volim takvu književnost, ne volim ratne, pa tako ni anti-ratne priče, sve je to isto.“ Moram priznati da sam počevši čitati ovaj roman i sebe ulovio u tim i takvim sličnim razmišljanjima. Skloniji sam nekim drugim književnim žanrovima, ne znam, humoresci, apsurdu, nečem drugom, kakav rat, kakve bombe, snajperi i ratni sukobi, mislio sam, nije li toga već bilo previše? A onda sam čitajući uvidio da ovaj roman uopće nema veze s ratom i da je isto tako prepun apsurda, pa ako hoćete i humora, da je rat doista zadana okolnost, ali to bi moglo biti i bilo što drugo, bilo kakva druga situacija ili neprirodno stanje u kojem je ljudsko biće suočeno s nemilim iskustvom i kreće putem kojim mora proći, jer alternative tom putu jednostavno nema. A upravo ta promjena u sebi i osobna drama koja do nje vodi zapravo su tematika ove knjige. Ovo je roman o ljudskoj duši u nametnutim okolnostima, u brutalnoj igri u kojoj nema pobjednika, jer ni u jednom sukobu nema pobjednika. Opisi su nevjerojatni, kao mali bljeskovi sjećanja, rečenice izvrsne, skice psihičkih slomova nezaboravne, filmične akcije ima na pretek, ali kažem, ona nije toliko ni važna. Jednostavno, tu je. I cijelo vrijeme taj suhi okus u ustima, jer rat je svugdje isti, svugdje uzaludan, nema nikakvih specijalnih obilježja, nema nacionalnosti, jedino je obilježje ta nemoć junaka da u cijeloj igri bilo što promijene, osim sebe, naravno. Ali to je ono što ih čeka na kraj puta. Na momente sam se čitajući ovu knjigu sjetio Buzzatijeve „Tatarske tvrđave“. U njoj jedan vojnik cijeli život sanja o sukobu s neprijateljem i to se nikad ne dogodi. Tek na kraju knjige. Ali tada je već star i nemoćan da se bori. I ovdje ima slične simbolike. Knjiga se doista čita brzo i u dahu. I ostaje uz čitatelja. Neobična knjiga u svakom slučaju i toplo je preporučujem. I svaka čast Žmiriću, trebalo je ovako nešto napisati. Trebalo je ostati usredotočen, a on je to izvrsno uspio.
  • Dnevnik mladog hodočasnika Dio I. on March 06, 2014

    Genijalno. Duhovito, toplo, životno i prepuno duhovne spoznaje. Nevjerojatno iskustvo. Preporučujem svakome. Pozdrav.