Email this sample to a friend

PET RAZINA ZADRTOSTI

A SHORT STORY BY ZORAN ŽMIRIĆ


COVER ART BY

ZORAN ŽMIRIĆ


PUBLISHED BY ZORAN ŽMIRIĆ

AT SMASHWORDS


COPYRIGHT ZORAN ŽMIRIĆ 2013




Pet razina zadrtosti


Prvoga dana proljeća 1971. godine, gledajući ravno ispred sebe, gospođa Marija je žurno i bez glasa izjurila iz crkve svetog Nikole. Samo desetak minuta prije, nesigurno je prekoračala mramorni pod do oltara, da bi nakon par razmijenjenih rečenica sa svećenikom, punog i brzog koraka skoro pa istrčala iz župnog ureda. Iza nje je ostao namršteni don Ivan zbog kojega gospođa Marija idućih trideset godina nije prekoračila crkveni prag. Njezin muž koji je mjesec dana ranije poginuo na porinuću broda u „3. maju“ nije dočekao kraj Marijine trudnoće. Mjesec dana kasnije, mlada je udovica krstila sina u pravoslavnoj crkvi zatvorivši si tako još jedna vrata. Nakon toga sa svojim ocem više nikad nije progovorila niti riječ. Za Juru Bjeliša kojemu je UDBA u par navrata odbila bubrege zato što je i nakon '45. na zidu svoje kuće u Metkoviću držao NDH domovnicu, zet bosanski Srbin nije bio ništa simpatičniji zato jer mu je s najmlađom kćeri živio daleko od očiju. Razilaženje s Marijom, Jure je samo još jednom pokušao dovesti u red, i to na zetovom sprovodu kada joj je po najstarijoj kćeri poručio neka ostavi dijete i vrati se u Metković. No Mariji to nije padalo na pamet, isto kao što nakon svađe s don Ivanom nije potražila drugu katoličku crkvu u kojoj bi krstila sina. Na očevom sprovodu, Marija je progutala suze zašutjevši na puna tri dana. Progovorila je tek na mostu iznad Neretve ulazeći u autobus koji je vozeći iz Dubrovnika na tom mjestu skupljao putnike za zapad. Sa sinom Željkom u naručju, sjela je odmah iza vozača i prišaptala: - Kartu do Rijeke.

Previous Page Next Page Page 1 of 4